1. "Ima nekih uvreda koje se ni uz najbolju volju ne mogu zaboraviti. Svemu ima granica koju je opasno prijeći; jer, kad je jednom prijeđete, ne možete više natrag."
2. "Sitnice, sitnice su najvažnije. Eto, upravo takve sitnice svagda sve upropaste."
3. "Da bi se ne znam koji čovjek upoznao, treba mu pristupati pažljivo i obzirno kako se ne bi zapalo u pogrešku i stekla kakva predrasuda koju je poslije uvijek neobično teško popraviti i otkloniti... Čovjek mora svakog ponajprije promotriti svojim očima, i to izbliza, da bi mogao o njemu suditi."
4. "Ništa na svijetu nije teže od iskrenosti, a ništa nije lakše od laskanja. Ako u iskrenosti ima samo jedna stotinka lažne note, odmah nastaje disonanca, a za njom - skandal. A ako je u laskanju i sve do posljednje note lažno, laskanje je i tada ugodno i ne sluša se bez zadovoljstva - može to zadovoljstvo biti i grubo, ali je zadovoljstvo. I koliko god laskanje bilo grubo, u njemu se bar polovica toga čini istinom."
5. "Sve je u rukama čovjekovim, a opet mu izmakne ispred nosa samo zato što je kukavica."
6. "Događa se da se susretnemo i s potpuno nepoznatim ljudima, za koje se počnemo zanimati od prvog pogleda, nekako naglo, neočekivano, prije nego što progovorimo s njima i jednu riječ."
- "Onda, nećeš me ostaviti, Sonja?" - reče on gledajući je gotovo u nekoj nadi.
- "Neću, neću, nikad i nigdje!" - uzvikne Sonja. "Svuda ću za tobom, kud ti, tud i ja! O, Bože! O, jadne li mene! I zašto, zašto te nisam prije upoznala! Zašto nisi prije došao? O, Bože!"
- "Pa, evo me."
- "Sad istom! O, što ćemo sad? Zajedno ćemo, zajedno!" - ponavljaše ona nekako nesvjesno, iznova ga grleći. "I na robiju ću s tobom!"
- "Najbolje bi bilo da se rastanemo na neko vrijeme. Nije mi dobro, nemam mira... doći ću poslije, sam ću doći kad... budem mogao."
- "Ja mislim na vas i volim vas..."
- "Ostavite me. Ostavite me samog. Tako sam odlučio, još prije... to sam čvrsto odlučio... Što bilo da bilo od mene, propao ili ne propao, hoću da budem sam. Zaboravite me posvema. Tako će biti najbolje... Ne raspitujte se za mene. Kad bude trebalo, doći ću sam ili ću vas... pozvati. Možda će još sve uskrsnuti... A sad, ako me volite, odrecite me se... inače ćete mi omrznuti, nekako to naslućujem... Zbogom!"
- "Neprestance sam se, vidiš, pitao: zašto sam toliko glup? Kad su već drugi glupi, i kad pouzdano znam da su glupi, zašto onda ja neću da budem pametniji? Poslije sam shvatio, Sonja, da neću tako lako dočekati da se svi opamete... Zatim sam shvatio da se to nikad neće dogoditi, da se ljudi neće promijeniti, da ih nitko ne može preobraziti i da ne vrijedi mučiti se uzalud! Jest, tako je! Takav je ljudski zakon... Zakon, Sonja! To je tako!... I sad znam, Sonja, tko je snažan i moćan umom i duhom, taj gospodari svima njima! Tko se više usudi, taj ima i pravo. Tko na više toga pljune, taj im je zakonodavac, a tko se najviše od svih usudi, taj ima i najviša prava! Tako je bilo do sada i tako će dovijeka biti! Samo slijepac to ne vidi!"