1. "Uvijek je vjerovao da sudbina, osim što se bavi svojim omiljenim hobijem - napadanjem nevinih s leđa i, po mogućnosti, iz sve snage - voli u pauzama za ručak boraviti na željezničkim kolodvorima. Tamo počinju ili završavaju tragedije i romanse, bijeg i povratak, izdaja i odsutnost. Život je, kažu, željeznički kolodvor na kojem čovjek uvijek završi, ili se drugi pobrinu da završi, u pogrešnom vagonu."
2. "Čovjek ne shvaća koliko mu je život prazan dok ga ne počne živjeti u svoj njegovoj punini. Ono što nazivamo životom, često su tek izgubljeni dani, a pravi život živimo samo koji tren, tek jedan dan, tjedan ili mjesec. Čovjek zna da je živ jer boli, jer je odjednom sve važno i zbog toga što, kada taj trenutak završi, ostatak svoga života pretvori u uspomenu kojoj se uzalud pokušava vratiti sve do posljednjeg daha."
3. "Prijatelju moj...nemojte gubiti nadu. Ako sam nešto naučio u ovom pasjem životu, onda je to da sudbina uvijek čeka iza ugla. Kao da su lopov, kurva ili prodavač lutrije njezina tri najčešća utjelovljenja. I ako je jedan dan odlučite potražiti (jer sudbina nikada ne ide u kućne posjete), vidjet ćete da će vam pružiti drugu priliku."
4. "Svatko tko želi sačuvati zdrav razum treba pronaći neko mjesto na kugli zemaljskoj na kojem se može i želi izgubiti. To mjesto, ultimativno utočište, maleni je dodatak duše na koje, kada se svijet pretvori u besmislenu komediju, čovjek uvijek može pobjeći, zaključati se tamo i baciti ključ."
5. "Koristite tu glavu koju vam je dragi Bog posadio na ramena i sami sebi pišite scenarij, jer je život pun pohlepnih profitera spremnih napuniti čestitu čovjeku mozak glupostima koje im odgovaraju da bi se i dalje održali na magarcu s mrkvom pri ruci."
6. "Naučiti razliku između razloga zbog kojih čovjek nešto radi, i onih zbog kojih kaže da nešto radi, prvi je korak prema samospoznaji. A od tog prvog koraka do toga da čovjek prestane biti kreten ima još dosta posla."
7. "Većina ljudi, uključujući i one kojima je proučavanje bilo u opisu posla, nisu razlikovali gledati i vidjeti, i gotovo uvijek su se zaustavljali na očitim detaljima, više nego nevažnim."
8. "Kada čovjek laže, ne treba se zamarati time koliko je laž vjerodostojna, nego treba imati na umu pohlepu, taštinu i glupost slušatelja. Čovjek nikada ne laže ljudima, nego ljudi lažu sami sebi. Dobar lažljivac blesanima servira ono što žele čuti. To je tajna."
9. "Umjetnine ne zaslužuju biti skrivene u privatnoj kući, bez obzira na to koliko je veličanstvena i koliko je moćan njezin vlasnik. Njihovo je prirodno stanište muzej u kojem bi im se šira publika mogla diviti i uživati u njima, te sitne duše koje plješću na ceremonijama i stoje u redovima na pogrebima."
10. "Prošlost ne nestaje, koliko god se glupani trudili da je zaborave, a varalice da je krivotvore da bi je mogli još jedanput prodati kao da je nova."
11. "Odgovor se gotovo uvijek krio u prošlosti. Od određenog trenutka u životu, budućnost čovjeka je bez iznimke u njegovoj prošlosti. (A mi uvijek tražimo u sadašnjosti ili budućnosti odgovore koji su u prošlosti.)"
12. "Elokvencija izlaganja izravno je proporcionalna inteligenciji pošiljatelja, jednako kao što je njegova vjerodostojnost proporcionalna gluposti onoga tko sluša."
13. "U retoričkom dvoboju nikada ne treba prepustiti inicijativu drugoj strani, tim više ako protivnik pobjeđuje."
14. "Ponekad je bolje uposliti mozak i iscrpiti ga nego ga pustiti da dokoličari pa da te, kada se počne dosađivati, živog poždere."
15. "Sve na svijetu već je netko napravio. Trik je u tome da pokušaš napraviti to isto, ali malo bolje."
16. "Ljudi umiru, posebno oni koji bi nam najviše vrijedili živi. Možda Bog mora napraviti mjesta za kučkine sinove koje ga toliko zabavlja sijati po svijetu."
17. "Rijetko čovjek na javi ima priliku prošetati vlastitim snovima i stvarno dotaknuti izgubljenu uspomenu."
18. "Vrijeme, shvatio je, uvijek teče obrnuto proporcionalno željama onoga koji ga živi."
19. "Bog nam pomogao sa svijetom koji nas čeka. - Svijet je uvijek isti. I zapravo nikada ne čeka nikoga i ide dalje čim nađe nešto bolje."
20. "Kakva vremena...u kojima netko djeluje kao nitko, a onaj koji je do prije koji dan bio nitko sada i previše djeluje kao netko."
21. "Kada je čovjek mlad vidi svijet onakvim kakav bi trebao biti, a kada ostari vidi ga onakvim kakav uistinu jest."
22. "Sreća, ili duševni mir, najbliže čemu može doći bilo koje misleće biće, nestaje na putu između sumnje i nesigurnosti."
23. "Igra infiltracije slična je igri zavođenja: onaj tko traži upute gubi prije nego što je igra i počela."
24. "Nažalost, pohlepnici nikada ne znaju kada dođe trenutak da prestanu iskorištavati svoj položaj i sile stvar dok sve ne unište. Zbog toga, prije ili poslije, propadnu."
25. "Bit ću iskren: uopće mi se ne sviđate. Ne sviđa mi se ono što sam čuo o vama i ne sviđa mi se vaš ton, ni to što mislite da me možete ostaviti da čekam...kao da vaše usrano vrijeme vrijedi više od mojeg. Ne sviđa mi se vaš pogled, a još manje mi se sviđa ton kojim se obraćate svojim nadređenima. Jer ako ima nešto što jebeno ne podnosim na ovom svijetu, onda su to ljudi koji ne znaju gdje im je mjesto. A još manje podnosim to da vas moram podsjećati gdje vam je mjesto."
26. "Većina nas smrtnika nikada ne sazna svoju pravu sudbinu; ona nas jednostavno pokosi. Kada podignemo glavu i ugledamo je kako odlazi, već je kasno, i ostatak puta moramo proći kroz jarak onoga što sanjari nazivaju zrelost. Nada nije ništa doli vjera u to da taj trenutak još nije stigao, da ćemo uspjeti vidjeti svoju pravu sudbinu kada nam pođe ususret i da ćemo se moći ukrcati na vlak sudbine prije nego što mogućnost da proživimo život koji nam je namijenjen jednostavno nestane zauvijek, a mi ostanemo osuđeni da živimo prazninu, žaleći za onim što je trebalo biti, a nikada nije bilo."
27. "U ovom svijetu koji je zapravo farsa ljudi koji se pretvaraju da su ono što nisu, upravo je laž ljepilo koje sve to drži na okupu. Bilo to zbog straha, interesa, ili slaboumnosti, toliko smo navikli lagati i ponavljati tuđe laži da na kraju lažemo čak i kada vjerujemo da govorimo istinu. To je pošast našeg vremena. Pošten i iskren čovjek je izumiruća vrsta...ako je uopće ikada i postojao i nije tek podvrsta jednoroga."
28. "Priča nema početak i kraj, već samo ulaz. Priča je beskonačan labirint riječi, slika i duhova okupljenih da nam otkriju nevidljivu istinu o nama samima. Priča je, najzad, razgovor između pripovjedača i slušatelja, a pripovjedač može pripovijedati samo ono što mu dopuštaju njegove sposobnosti dok čitatelj može čitati samo ono što mu je napisano na duši. To je osnovo pravilo svekolike umjetnosti papira i tinte, jer kada se ugase svjetla, kada se utiša glazba i kada se isprazni gledalište, važna je samo iluzija koja se urezala u kazalište mašte koje svaki čitatelj ima u glavi. To i nada koju svaki stvaratelj priča nosi u sebi: da je čitatelj otvorio svoje srce nekom od njegovih bića od papira i da mu je predao nešto od sebe samoga i tako ga, pa makar samo na nekoliko minuta, učinio besmrtnim."