"Nikad nisam shvaćala kako je sve međusobno usko povezano. Ne mislim samo na zodijak. Mi, ljudska bića, samo smo dio nečeg mnogo većeg. Hodajući putem možda ćemo zgaziti nekog kukca ili jednostavno izazvati gibanje zraka zbog čega će neka muha završiti tamo kamo inače nikad ne bi otišla. Pa ako uzmemo taj isti primjer i zamislimo sebe u ulozi insekta, a širi kozmos u našoj prethodnoj ulozi, postat će nam jasno kako svaki dan na nas utječu sile nad kojima nemamo nikakva nadzora, baš kao što nekakav jadni kukac nema nadzor nad divovskim stopalom koje se spušta na njega. I što nam preostaje? Moramo na sve moguće načine pokušati razumjeti kretanje kozmosa oko nas i u skladu s time podesiti vrijeme svoga djelovanja, tako da se ne borimo protiv struje, nego se krećemo zajedno s njom."
"To me je iskustvo podučilo koliko je opasno usredotočiti se samo na ono što nije tu. Što ako dođem do kraja života i shvatim kako sam iz dana u dan očekivala čovjeka koji nikad nije došao? Kako će biti nepodnošljivo tužno shvatiti da nikad nisam pravo okusila hranu koju sam jela, niti doista vidjela mjesta na kojima sam bila, jer sam stalno mislila na njega, puštajući da mi život protječe u nepovrat. A opet, ako prestanem misliti na njega, što mi ostaje od života? Postat ću poput plesačice koja se od djetinjstva priprema za predstavu u kojoj nikad neće nastupiti."
- "Mene nisi vidjela više od četiri godine. A ja sam sačuvao za tebe najvažniji dio svog utjecaja. Zašto me nisi ranije potražila?"
- "Ali ja sam mislila da se vi čitavo ovo vrijeme ljutite na mene. Pa pogledajte se... Kako sam mogla doći k vama?"
- "Kako si mogla ne doći? Ja te mogu spasiti... imam za tebe savršeno sklonište. I vjeruj mi, doista je savršeno, kao gnijezdo za ptičicu. Ti si jedina kojoj ću ga dati... a neću ti ga dati dok se ne nakloniš preda mnom do poda i ne priznaš mi koliko si pogriješila u vezi s onim što se dogodilo prije četiri godine. I te kako si u pravu kad kažeš da se ljutim na tebe! Možda ćemo oboje umrijeti prije nego što se ponovno vidimo. Ja sam izgubio možda jedinu šansu koju sam imao. I nije bilo dovoljno što si me odgurnula, potrošila si najljepše godine svog života na budalu... A on mirno živi dalje kao da ništa nije skrivio!"
"Čim sam postao svjestan njegovih osjećaja prema tebi, odlučio sam sakriti svoje zanimanje za tebe i prepustiti te njemu. Život je bio tako okrutan prema njemu... on je u svom životu upoznao tako malo ljubaznosti i dobrote." - Muškarac koji osvoji nagradu koju priželjkuje njegov prijatelj suočava se s teškim izborom: ili mora sakriti osvojenu nagradu negdje gdje je njegov prijatelj nikad neće vidjeti - ako to može - ili se mora pomiriti s time da će stradati njihovo prijateljstvo.
"Trebala sam znati da tako nešto nije moguće. Koliko sam već puta morala učiti bolnu lekciju kako, premda priželjkujemo da nam bodlju izvuku iz tijela, iza nje ostaje oteklina koja ne prolazi? Odagnavši zauvijek njega iz svog života, nisam samo izgubila njegovo prijateljstvo, nego sam na kraju i samu sebe prognala."
"Počela sam se osjećati kao stablo kojem se korijenje napokon probilo do plodnog, vlažnog tla duboko ispod površine. Nikad ranije nisam imala prilike misliti za sebe da sam sretnija od drugih, a ipak, sad sam to bila. Iako moram reći da sam, dugo živjela u tom stanju zadovoljstva prije nego što sam se, napokon, imala hrabrosti osvrnuti i priznati kako je pust i zdvojan bio moj raniji život. Da mi se život nije promijenio, uvjerena sam da ti ne bih mogla ispričati svoju priču, jer nitko od nas nije u stanju iskreno govoriti o vlastitom bolu, sve dok ga se ne oslobodimo."