1. "Svaki čovjek živi za se, služi se slobodom da postigne ono za čim osobno teži, i svim svojim bićem osjeća da može ovoga trenutka učiniti ili ne učiniti to i to; ali, čim to učini, onda to djelo, koje je učinio u nekom razdoblju, postaje nepovratno i pripada povijesti, u kojoj njegovo značenje nije slobodno nego unaprijed određeno. Svaki čovjek provodi dvostruki život: osobni, koji je utoliko slobodniji ukoliko su mu interesi apstraktniji, i stihijski, rojevski život u kojem čovjek izvršava, milom ili silom, zakone koji su mu propisani. Čovjek svjesno živi za se, ali služi kao nesvjesno oruđe za postizanje povijesnih, sveljudskih ciljeva. Jednom učinjeno djelo nepovratno je i njegov učinak, kad se u neko doba stekne s milijunima učinaka drugih ljudi, dobiva povijesno značenje. Koliko više čovjek stoji na društvenoj ljestvici, s koliko je više ljudi vezan, toliko više vlasti ima nad drugim ljudima, toliko je očitije da je svaki njegov postupak unaprijed određen i neminovan."
2. "Naše je tijelo stroj za življenje. Uređen je tako, to je njegova narav; pustite život u njemu na miru, neka se sam brani: on će učiniti više nego da ga onesposobite kljukajući ga lijekovima. Naše je tijelo nalik na savršen sat koji mora ići neko vrijeme, urar nije kadar da ga otvori, on može rukovati njime samo pipajući i zavezanih očiju. Naše je tijelo stroj za življenje, to je sve."
3. "Prirodno je što se čovjeku koji se razumije u rad nekog stroja, kad ga vidi kako radi, čini da je najvažniji dio toga stroja ona trijeska što je slučajno upala u nj i što se obrće u njemu smetajući stroj u radu. Čovjek koji ne poznaje sastav stroja ne može shvatiti da jedan od najvažnijih dijelova stroja nije ta trijeska koja šteti i ometa stroj u radu, nego onaj mali prijenosni zupčanik što se nečujno okreće."
4. "Osjećao je onaj rijetki užitak koji daju žene kad slušaju muškarce – ne pametne žene koje se trude, kad slušaju, bilo da upamte ono što im čovjek govori kako bi obogatile svoju pamet i prepričale to isto nekom zgodnom prilikom, bilo da shvate ono što im se priča na svoj način pa da što prije priopće pametne riječi koje su izradile u svojoj maloj radionici pameti; nego onaj užitak što ga daju prave žene koje su obdarene sposobnošću da odaberu i upiju sve najbolje što uopće iskazuje muškarac."
5. "Kad izgubi partiju, dobar šahist iskreno vjeruje da je izgubio zato što je pogriješio, pa traži tu pogrešku u početku svoje igre, ali smeće s uma da je u svakom njegovu potezu, za cijele partije, bilo isto takvih pogrešaka, da nijedan njegov potez nije bio savršen. Pogreška na koju se on osvrće, udara mu u oči samo zato što ju je njegov protivnik iskoristio."
6. "Kad jabuka sazri i padne – zbog čega padne? Je li zbog toga što je privlači zemljina sila teže, ili zbog toga što joj peteljka uvene, ili zbog toga što se suši na suncu, što oteža, što je vjetar strese, ili zbog toga što dijete, koje stoji ispod nje, želi da je pojede? Ništa od svega toga nije uzrok. Sve je to samo stjecaj onih prilika pod kojima se zbiva svako životno, organsko, stihijsko zbivanje. I onaj botaničar koji otkrije da jabuka pada zbog toga što joj trune tkivo i tome slično, imat će isto toliko pravo koliko i ono dijete koje stoji dolje i koje će reći da je jabuka pala zbog toga što ju je ono željelo pojesti i što je molilo Boga."
7. "Kad se približava opasnost, u čovjekovoj duši govore dva glasa podjednako jako: jedan neobično razumno govori kako čovjek treba da pomisli kakva je opasnost i kako da se izbavi od nje; drugi govori još razumnije kako je odviše teško i mučno misliti na opasnost kad ionako nije u čovjekovoj moći da sve predvidi i da se spasi od općeg toka događaja, i kako je stoga bolje ne obazirati se na ono što je teško dok još nije teško, i misliti o onome što je ugodno. Kad je čovjek sam, obično se priklanja prvom glasu, a u društvu, naprotiv – drugom."
8. "Kad čovjek vidi životinju kako ugiba, obuzima ga jeza: ono što je on sam – bit njegova propada pred njegovim očima – prestaje postojati. Ali, kad umire čovjek, i to voljeni čovjek, onda pored jeze koja nas prožima kad gledamo kako propada život osjećamo i prijelom i duševnu ranu koja, isto onako kao i tjelesna rana, ponekad donosi smrt, ponekad zacjeljuje, ali uvijek boli i strepi od vanjskog dodira koji je povređuje."
9. "Jest, ljubav, ali ne ona ljubav kad čovjek voli u ime nečega, radi nečega ili zbog nečega, nego ona ljubav koju sam prvi put osjetio kad sam umirući gledao svog neprijatelja pa ga ipak zavolio. Osjetio sam onu ljubav koja je sama srž duše i kojoj nije potreban predmet. I sad me obuzima to blaženo osjećanje. Voljeti svoje bližnje, voljeti svoje neprijatelje. Sve voljeti – voljeti Boga u svim njegovim manifestacijama. Drag čovjek može se voljeti ljudskom ljubavlju, ali se samo neprijatelj može voljeti božanskom ljubavlju. I baš sam zato bio onako radostan kad sam osjetio da volim onoga čovjeka... Kad čovjek voli ljudskom ljubavlju, onda se ljubav može pretvoriti u mržnju; ali se božanska ljubav ne može promijeniti. Ništa, ni smrt, ništa je ne može uništiti. Ona je srž duše. A koliko sam ljudi mrzio u svom životu!"
10. "Od prošlosti vidimo samo ono što općenito zanima povijest onoga vremena, a ne vidimo sve one osobne, ljudske interese. Međutim su u zbilji ti osobni, trenutačni interesi toliko važniji od onih općih da se zbog njih nikada ne osjećaju (pa čak i ne opažaju) opći interesi."
11. "Sve težnje za pozitivnom srećom, koje su usađene u nas, usađene su samo zato da nas muče ne zadovoljavajući nas. Nedvojbena i najveća ljudska sreća je kad čovjek ne trpi, kad podmiruje svoje potrebe i kad može birati što će raditi, to jest način života."
12. "Francuz je uobražen zato što misli da osobno, i svojom pameću i svojim tijelom, neodoljivo očarava i muškarce i žene. Englez je uobražen zato što je građanin najbolje uređene države na svijetu pa stoga, kao Englez, uvijek zna što treba da radi i zna da je sve što god radi kao Englez nesumnjivo dobro. Talijan je umišljen zato što je uzbuđen pa lako zaboravlja i na sebe i na druge. Rus je uobražen upravo zato što ništa ne zna niti želi znati, zato što ne vjeruje da se može što savršeno znati. Nijemac je uobražen najgore od svih, i najupornije od svih, i najodvratnije od svih, zato što uobražava sebi da zna istinu, znanost koju je sam izmislio, ali koja je za njega apsolutna istina."
13. "U povijesnim su zbivanjima takozvani veliki ljudi naljepnice koje daju ime zbivanju i, isto onako kao i naljepnice, imaju najmanje veze sa samim zbivanjem. Svaki njihov postupak, za koji se njima čini da su ga učinili po svojoj volji, nije u povijesnom smislu učinjen po njihovoj volji nego je u vezi s cijelim tokom povijesti i određen je od davnine."
14. "Dobru vojskovođi ne samo što nisu potrebni genijalnost ni bilo kakve posebne osobine nego, naprotiv, on ne smije imati najljepših, najboljih ljudskih vrlina – ljubavi, poezije, nježnosti, filozofske ispitivačke sumnje. Mora biti ograničen, čvrsto uvjeren da je ono što čini neobično važno (inače neće imati strpljenja) i tek će tada biti hrabar vojskovođa. Sačuvaj Bože ako je on čovjek, ako zavoli koga, sažali se, pomisli što je pravedno, a što nije."
15. "Jedan čovjek ne može upravljati stotinama tisuća ljudi koji se bore sa smrću, i znao je da o ishodu bitke ne odlučuju ni naredbe vrhovnoga zapovjednika, ni položaj na kojem se nalazi vojska, ni broj topova i izginulih ljudi, nego ona neuhvatljiva snaga koja se zove vojnički duh."
16. "Nebrojena množina slobodnih sila (jer čovjek nije nigdje slobodniji nego u bici gdje mu je život na kocki) utječe na tok bitke, pa taj tok ne može biti nikad unaprijed poznat niti se poklapa s pravcem ijedne od tih sila. Djeluje li mnogo sila u isto vrijeme i u različitim smjerovima na neko tijelo, onda se pravac kretanja toga tijela ne može poklopiti ni s jednim pravcem tih sila, nego će uvijek biti srednji, najkraći, ono što se u mehanici naziva dijagonalom paralelograma sila."
17. "Život je sve. Život je Bog. Sve se pomiče i kreće, a to je kretanje Bog. I dok je čovjek u životu, dotle se naslađuje spoznajom božanstva. Voljeti život isto je što i voljeti Boga. Najteže je i najljepše voljeti život kad čovjek pati, kad pati bez svoje krivice."