1. "Ne misliš valjda da znaš sve o njenom životu? Ljudi žive zajedno, dijele krevet, dijele život, ali to ne znači da dijele baš svaku tajnu."
2. "Zapravo je prezirala takva okupljanja uspješnih žena. Istina, podržavala je zajednički cilj, znajući da se za ravnopravnost moraš izboriti, ali nije mogla smisliti tu izvještačenu sestrinsku solidarnost i emotivnu retoriku."
3. "Ljudi se uznemire i zatvore ako im pokažeš da imaš natprosječnu memoriju, kao i natprosječnu sposobnost pročitati ih i deduktivno zaključivati."
4. "Prepoznavanje obrazaca. Kažu da se čovjek razlikuje od životinja po sposobnosti mozga da prepozna obrasce ponašanja. Naša je civilizacija nastala i razvila se zahvaljujući tom vječnom i nehotičnom travanju za obrascima, uzorcima koji se ponavljaju."
5. "Treba požuriti prije nego što se stvari počnu događati. Stvar je u pripremi, da kasnije ne moraš improvizirati. Tko planira, uvijek je u prednosti."
6. "Ja neću izgubiti ništa, jer nemam što izgubiti."
7. "Slijed događaja je u pravilu kompliciraniji i manje shvatljiv nego što pretpostavite na početku. Ipak, motiv je gotovo uvijek onoliko očit i jednostavan kao na prvi pogled."
8. "Slike nisu istinite. Fotografije koje vješaš na zid su rečenice istrgnute iz života, kakav bi htio da bude. Više govore o onome tko ih je objesio na zid nego o onome što vidiš na njima."
9. "On je ponekad bio sretan, ali sreća je poput heroina. Kad ju jednom okusiš, kad jednom iskusiš da postoji, više se ne možeš pomiriti sa životom bez nje. Sreća, naime, nije isto što i zadovoljstvo. Sreća nije prirodno, već treperavo, izvanredno stanje; to su sekunde, minute i dani za koje znaš da ne mogu potrajati. A čežnja ne dolazi poslije sreće, već ide pod ruku s njom. Sa srećom dolazi i bolno shvaćanje da više ništa ne može biti kao prije, i već ti nedostaje to što imaš, unaprijed strepiš od apstinencije, bojiš se tuge zbog gubitka, proklinješ je kad saznaš što si u stanju osjećati."
10. "Ne prepoznaju nas po onome što činimo, već po onome što imamo. A kad izgubimo sve, više ne postojimo."
11. "Svi mi vidimo ono što želimo vidjeti."
12. "Moram razmisliti. A najbolje razmišljam kad sam sam."
13. "Nesiguran i kronično ljubomoran partner spada u najneprivlačnije osobe na svijetu."
14. "Ne smijemo uperiti prst u konkretnu osobu samo zato što nam se čini da je kriva."
15. "Sva ta beskorisna, hipotetska pitanja. Sve to pokajničko razmišljanje o onom što je trebao napraviti. Ali i ono drugo, ona patetična nada za koju se ljudi hvataju - da postoji neko mjesto na kojem će se oni koji se vole ponovno sresti."
16. "Kad ne moraš gledati onoga s kim razgovaraš, doživljaj je isti kao u ispovjedaonici... Kad ne vidiš reakciju slušatelja u smislu gesta i izraza lica, skloniji si reći više."
17. "U nekim slučajevima i u nekim pitanjima nema odgovora, i treba produžiti dalje."
18. "Odrasteš onog trenutka kad prvi put ugledaš svoje dijete i shvatiš da ne može ništa samo, da mu stalno treba pomoć odraslih."
19. "Ako se već pogađaš s vragom, trebao bi se zapitati zašto mu odgovara takva pogodba."
20. "Bol nije ono što izmami priznanje, već strah od bola."
21. "Zašto uljepšavati ružne stvari?"
22. "...naša je ljubav poput tog korijenja. Stabla mogu istrunuti, može ih pogoditi grom, možemo se svađati, ja se mogu opet propiti... Ali onome što je pod zemljom ne možemo nauditi ni mi, niti itko drugi. Ono će uvijek biti tu, iz njega će i dalje nicati nova stabla."
23. "Što radimo kada nekog volimo? Prihvaćamo posljedice. Plaćamo račune. Ako nekoga voliš, platit ćeš. Koliko god koštalo. To je zakon ljubavi; on ne ostavlja prostora za različite interpretacije."
24. "Bilo je tu padova, ravno na nos, bilo je pauza i prekida, ali na kraju bi uvijek završili zajedno, jer su jedno u drugom pronašli pravo blago. Našli su pravu ljubav, tako rijetku da moraš biti sretan što si je uopće doživio - i što ti je uzvraćena - barem jednom u životu."
25. "Koliko uopće znaš o onome s kime dijeliš život i postelju? Manje nego što znaš o samom sebi." - Bila je to neugodna pomisao, ali slike koje stvaramo o ljudima oko sebe, nisu ništa više od toga, od pukih slika.
26. "Anđeo i ljudsko biće, sve do srži. Njezina sposobnost praštanja - što je preduvjet da uopće bude s nekim poput njega - bila je gotovo bezgranična. Gotovo. Ali on joj je nekako uspio pronaći granice. I prijeći ih."
27. "Tvoj mozak samo traži način kako da izbjegne bol. Ja sam pronašao svoj, ali ne bih ga preporučio drugima... Neko vrijeme možeš ga zavaravati, ali bol će te uvijek pronaći. U trenutcima kad se opustiš, kada spustiš gard, kad proviriš iz rova. Dotad je u redu ako ništa ne osjećaš."
28. "Potpuno mu se jebe za sve. Jebalo mu se za tuđe mišljenje."
29. "Ljudi svašta rade kada misle da ih nitko ne gleda."
"Ne gledaj vesla, trebaš ih osjetiti, gledaj trag vode za sobom. Ono što vidiš da se već dogodilo, pokazuje kuda si prošao. Ali ne i kamo ćeš stići... To određuje samo idući zamah... Kad se iskrcamo, cijeli put ćemo gledati kao neprekinutu liniju od polazišne točke do one krajnje. Kao priču koja ima svoj smisao i smjer. Pamtit ćemo kako smo htjeli da pramac dotakne obalu baš na tome mjestu... Krajnja točka i odredište nisu isti. Jedno nije nužno bolje od drugog. Stižemo tamo gdje smo stigli, tješeći se time da smo baš tu željeli biti, da smo se cijelo vrijeme kretali u tom pravcu... Pomisao da smo u nekom trenutku skrenuli s kursa, da više ne znamo gdje se nalazimo i kamo smo krenuli, da je život kaos nečistih i nespretnih zamaha, toliko je neugodna da naknadno prekrajamo priču. Zato ljudi koji su na glasu kao uspješni, pa ih onda često pitaju da pričaju o tome, kažu da su cijelog života imali samo taj, jedan jedini san – da uspiju baš u tome. To iskreno misle jer su jednostavno zaboravili sve druge snove, one koje nisu zalijevali pa su uvenuli. Besmisleni kaos životnih slučajnosti vjerojatno bismo shvatili puno bolje kada bismo umjesto autobiografija pisali životne prognoze, o tome kako mislimo da će izgledati naši životi. Trebali bismo ih pogledati potkraj života, i podsjetiti se na to kakvi su nam stvarno bili snovi."