1. "Budite uvjereni da ja u životu nikada neću biti pobjeđena, već ću uvijek sretno živjeti!"
2. "Ja sam čovjek koji je davno pljunuo na to što će ljudi o njemu govoriti, što li će misliti."
3. "Mene svakako nitko ne voli jer sam ja onaj ćoravi kadija (sudac) koji svakome govori istinu u lice."
4. "Nema na svijetu ništa snažnije od osjećaja da možeš učiniti malo dobra."
5. "Što je u životu nemoguće? Može se ostvariti i ono što čovjek ni u snu ne misli da bi moglo biti."
6. "Najveći dio muškaraca je vrlo loš, nasilan... To je posve točno... Ali ima jedan mali, vrlo mali dio muškaraca koji žive jednostavno, pa im je srce tako čisto da se takvo ne može naći ni kod žena."
7. "Vjeruj mi, životinje više znaju za dobro koje im se čini nego ljudi."
8. "Ne gledaj tko govori, već što govori."
9. "Ako je polovica mjeseca pomrčina, u drugoj je svjetlo."
10. "Znala sam da poslije muke dolazi zadovoljstvo, da, po onoj narodnoj: ako je petnaest dana u mjesecu mrak, drugih petnaest je svjetlost."
11. "Što vrijedi ljepota lica prema ljepoti srca? Ja mnogo više cijenim ljepotu srca nego očiju i lica. Kakve ima koristi od ljepote bez srca?"
12. "Ovaj je svijet takav da se mora kriti mnogo toga što čovjek zna."
13. "Koliko god osjećaji bili jaki, i oni mogu kao i ljudi ostarjeti, i kao i lišće požutjeti."
14. "Kad ih toliko voliš, pusti ih, oslobodi ih svojom rukom. Učinit ćeš dobro djelo. - I ja sam najprije pomislila da to učinim, ali sam zatim promijenila mišljenje. Ptice su, jadne, nerazumna bića koja ne znaju što hoće. Kad pobjegnu iz krletke, lete, skakuću... A mislite li da će vani biti sretne? Ne, neće... Ja mislim da su se one priviknule na svoju krletku, i kad bi negdje na grani provodile tamnu noć, zavukavši glavu među krila, one bi mislile o svojoj krletki, upirale bi svoje male oči u rasvijetljene prozore... Ptice se moraju silom držati u krletki, silom."
15. "Ako u onih mojih nekoliko skladbi ima nešto što vrijedi, to je samo iskreni izraz velike tuge jednog bolesnog srca."
16. "Ja mogu sebi zaraditi što mi treba za život bez ičije pomoći."
17. "Čovjek je za mjesto u kojem živi, za ljude koji su s njim zajedno, privezan tankim nevidljivim žicama. Kada dođe do rastanka, ove žice zadršću i počnu davati tajne tužne zvukove kao na violini. Svaka kao da iz srca trga neku bol."
18. "Ovaj je svijet takav da čovjek ne može znati što ga čeka u budućnosti. Tko zna što može biti? Neka se na vrijeme posveti nekom poslu. Umjesto da krade Bogu dane... Bolje je da malo vidi svijeta. Ako mu se ne svidi, može se uvijek opet vratiti."
19. "Koliko god bude crnih dana, punih jada i muke, doći će i slatkih, sretnih trenutaka kada ćemo se smijati."
20. "Kulturno i socijalno stanje zemlje ne može se naučiti samo iz knjiga. Treba vidjeti žive primjere."
21. "Njegova ga je okolina vrlo loše shvaćala. U ovoga mladića, za koga se činilo da uživa u samoći i miru, bijaše zagonetna, neurastenična duša. Ljudima koji imaju ovako prikrivenu bolest duše čini se maleno, ništavno sve što oko sebe vide. Uvijek čeznu za nečim što ne znaju, što nisu vidjeli, njeguju nade koje se ne mogu ostvariti. Ako mu se koja takva nada i ostvari, odmah to izgubi vrijednost u njegovim očima, nestane za njega one privlačnosti. Ovaj mladić koji je izbjegavao mješati se u život svoje okoline, s njim uživati, živio je u svojoj duševnoj samoći posebnim svojim životom."
22. "Ja nisam kao drugi ljudi. Kad se previše razveselim, kad sam presretna, ja ne znam riječima dati oduška svojim osjećajima. Moram onoga tko se nađe preda mnom zagrliti, izljubiti."
23. "Ni ona sama ne zna što radi. Čovjek u onako žalosnim prilikama i ne misli o svome postupku."
24. "U tebi ima nešto što je svakom ljudskom biću, svakoj stvari strano. Ti imaš neki sumorni, potišteni smješak kao u ljudi koji sanjaju nešto što im srce para, mala... Ti si po svojoj prirodi sasvim drukčija od ostalog svijeta."
25. "Od onoga dana nisi ti za mene bio ništa drugo već stranac, neprijatelj... Znala sam da se više nećemo nikada sastati licem u lice, da se na ovom svijetu nećemo vidjeti, da jedno neće čuti glasa drugoga... Uza sve to, nisam mogla istrgnuti iz srca osjećaje za tobom... Što god sebi kažem, što god učinim, ne mogu se otresti a da mi se ne pojavi pred očima nešto što se tebe tiče. Da, zašto da lažem? Koliko god sam te prezirala, bunila se protiv tebe, opet si ti bar donekle bio moj, a ja bar donekle tvoja."